Zmija

ČUDNI LJUDI ODNIJELI SU DAN
NEKAD OVDJE BIO JE NAŠ GRAD
GAZILI SMO ZNAŠ, ISTE KORAKE
SAMO RIJETKI SE NE UMORE
U TOM SVIJETU , RIJEKE PUTUJU
BOL U SRCU NAJTEŽI JE DUG
OVO DANAS, NE LIČI NA NAS
KRIJEM PONOS I VRIŠTIM NA SAV GLAS
I TEBE TRAŽIM , SEBE DA NAĐEM
KO ZMIJA DA KOŽU
ZAMIJENIM SVOJU SVU
NI TAD NE BIH HTIO
BIT ŠTO NISAM BIO
GDJE GOD DA SE NAĐEM
KAD TONU SVE LAĐE, HEJ
NEĆU TI REĆI ZBOGOM
MENI JE MJESTO S TOBOM
RAZUMIJEŠ LI ME DOK SE MOJ GLAS
ODBIJA OD TVOJE LICE
TVOJ JE UZDAH ZNAK DA ME VOLIŠ JOŠ
SAMO PREĐI PREKO RIJEČI POGREŠNIH
MALO SVOGA SAČUVAJ DA ZNAM
DA SE NISI DO KRAJA PREDALA