Kazni Me
Balkanito
3:27Zadnja čaša, tvoje ime pišem, U dimu tuge, još te sebi dišem. I dok grad spava, ja ti pjesmu šaljem, Da me se sjetiš kad ti drugi faljen. U očima sjaj, al’ suze me kriju, Tvoje laži k’o vjetrovi piju. Na jastuku trag tvog parfema stoji, A srce k’o ranjen lav još te broji. Ti si bila moj grijeh i kazna, Noć bez sna i jutra prazna. Svaka tvoja riječ — otrov za mene, Al’ u tom otrovu srce još vene. Zadnja čaša, tvoje ime pišem, U dimu tuge, još te sebi dišem. I dok grad spava, ja ti pjesmu šaljem, Da me se sjetiš kad ti drugi faljen. Na prozoru tvom još svjetlo gori, A moje srce za tvojim žudi. Sve stare slike sad me more, U svakoj noći tvoje ime budi. Na stolu prazne boce redom stoje, I svaka zna da bile su tvoje. U svakoj kaplji ja te tražim, Al’ samo tugu s njima razblažim. Ulica pusta, koraci me vode, Na ista mjesta gdje smo znali skit’t do zore. Sad idem sam, bez tvog osmijeha, A duša mi je prepuna grijeha. I sve što imam – jedna pjesma stara, I srce što za tobom još udara. Al’ znam da kasno je za nove početke, Kad ljubav umre – samo boli prijetnje. Ako te sretne — nek’ te čuva bolje, Nek’ ti pruži sve što ja sam htio. A ja ću ovdje, s tugom do kraja, U zadnjoj čaši – zauvijek tvoj ostao. Znaš dobro, ljubavi, nema povratka, U ovom gradu ja sam bez tvojih koraka. Noćima brojim sve tvoje poruke, Ko stare dugove – nikad prežaljene. Na ruci sat, na srcu rana, Prošla je ponoć, još te čekam sama. A kada dođu svi ti novi dani, U zadnjem stihu opet smo sami. Tvoje usne – otrov što ga pijem, A sjećanja – džeparac koji krijem. Nek’ ide vrijeme, nek’ briše tragove, Al’ ova ljubav – nema zamjene. Zadnja čaša, tvoje ime vičem, I kroz pjesmu bol ti više ne skrićem. Ako te sretne — neka zna taj drugi, Da tvoju sreću ja platio tugi. Kad noć utihne, kad zora svane, U ovoj duši tvoje sjene ostane. I neka znaju svi koji te vole, Da jednom smo mi isti san snove. Zadnja čaša, zadnji grijeh, U tvome pogledu još tražim smijeh. Al’ kad me sjetiš se – u sitne sate, Zapamti, ljubavi, sve si mi znala dati.